Prošli su dani kojima sam se osjećala dobro samo kada sam bila sama. Bilo je to čudno razdoblje. A sada..nedostaje mi škola. Nedostaje mi stres,uzbuđenje,strah,iznenađenja. Zavoljela sam razred. Volim sve te čudake. Iako nikad nismo složni. Neki od njih su me povrijedili. Neki razveselili. Iznenadili-ugodno,neugodno. Razočarali. Rastužili. A neki baš..ništa. Ne ostajemo u istom sastavu. 2 učenika odlaze,1 pada. Da,tužna sam zbog tog. To neće biti razred koji sam zavoljela. "Bojim" se novih osoba. Hoće li biti lošije....bolje? U svakom slučaju,Filipa,Antona i Marka nitko neće zamijeniti. Iako mi jedna od te tri navedene osobe neće nimalo nedostajati :)

Ma..dosadno mi je..ali i želim dosadu. Želim biti usamljena,želim samoću. Trenutno se tako osjećam. Subota je,svi su vani,zabavljaju se,ali ja ne želim. Sjedim kod kuće,u svojoj sobi,i razmišljam. I osjećam se super. Nikad bolje. Ne osjećam nikakav pritisak. Nikad bolje se nisam osjećala. Da bar zauvijek tako ostane. Ne da mi se pisati post,ali eto,želim negdje ostaviti trag,kako i kada sam se osjećala danas. Ako to išta vrijedi...ako..da...vjerojatno ne. I nikad neće. I dobro. Neka.

Još jedan blog u nizu..no ovaj sam napravila jer želim svoje neke osjećaje,misli iznesti ovdje. Promijenila sam se,i svoju novu stranu želim pokazati vama. Zovem se Kristina,imam 16 godina,i živim u onom malom zagađenom gradu Sisku (:
Mnogi kažu da sam pametna,iskrena,brižna osoba,no znam ja pokazati i onu svoju lošu stranu. Ovisi o raspoloženju. Nisam mnogo puta ostala povrijeđena,i na život gledam uvijek s neke pozitivne strane,jer znam da mi neće pomoći plakanje za nečim nedostižnim.
Usudim se reći da nemam problema u životu,barem trenutno,ništa mi ne nedostaje,zadovoljna sam,i mogu biti,imam prijatelje i obitelj koja me voli i koji su uvijek uz mene,i to mi je najvažnije. Jako sam osjećajna i to me ponekad dovodi u probleme i neugodne situacije,koje pokušavam što više izbjeći.
Osoba sam koja se ne voli svrstavati u nekakve skupine,pa tako je i sa glazbom. Ne slušam ništa određeno,poslušam što mi se sviđa, i to smatram sasvim u redu. Volim svakakve neobične stvari,neke sitnice koje su čak i meni glupe,ali ipak mi znače mnogo u životu. Volim i školu,na jakoo neobičan način,nemojte me smatrati nekakvom
opsjednutom štrebericom,jer to nisam,ali volim ići u školu. Eto,sad sam vas i uvjerila da volim glupe stvari xD. Ne mrzim nikog ni ništa,ne vrijedi mrziti,i to je osjećaj. Moj nick je Kikka,dobila sam ga još davnih dana,i on je jedina stvar koju volim a da je nastala u prošlosti. Zanimljiva sam osoba,to može biti i pozitivno i negativno,uzmite kako želite ;)
Pusa.

Evo,opet novi blog,samo zato što sam od starog zaboravila lozinku xD.
Čitajući svoje stare blogove,sjetila sam se vremena kad sam i ja bila mala glupačica koju su svi nazivali klinkom. Uostalom,tako je i sa svima koji su mlađi barem 1 god. Ne bi ih nazivali klincima da nisu jebeno glupi i da ovaj svijet ide u pravom smjeru. Al ne ide i zato su generacije sve gluplje i gluplje,nažalost xP
Zato sam odlučila da sve što je iza mene,prošlost,zaboravim,jer u njoj nema ničeg lijepo,barem meni,uživam sada i uživat ću dok budem mogla jer uz sebe tek sad imam prave prijatelje,i obitelj,iako nju uz sebe imam cijelo vrijeme samo što ja to nisam vidjela.
The old me is dead and gone,here I am,a new one. ;)